U Osijeku se osniva mačevalački klub Dmitar Zvonimir

Ciljana skupina su dječaci i djevojčice od 6 do 8 razreda osnovne škole (za niže razrede potrebna je preporuka nastavnika tjelesnog odgoja, iz razloga što su uočeni određeni fizički  problemi s mlađim uzrastom). Klub u svoj sastav prima i srednjoškolce no nisu u prvom prioritetu. Termini za treninge su (trenutno) u dvorani Obrtničke škole u Osijeku/Donji grad. srijedom i petkom od 18 sati.

Mačevanje je sportska disciplina u kojoj se bori pojedinac protiv pojedinca koristeći hladno oružje (mač, floret ili sablja) s ciljem pogađanja protivnika vrhom ili oštrim bridom tog oružja u svrhu ostvarivanja dominacije u borbi.

Najvažnija je stvar svojim oružjem dotaknuti protivnika, ali i izbjeći to da protivnik dotakne tebe. U današnje je vrijeme mačevanje siguran sport, nema smrtonosnih udaraca, a sve mjere za zaštitu od bilo kakvih ozljeda su poduzete.

U prošlosti je mač služio kao redovno naoružanje vojnika, časnika, plemića, pa i drugih staleža. Njime se koristilo u ratu i kod pojedinačnih sukoba – dvoboja. Kod raznih naroda i u raznim razdobljima mač je imao svoj specifični oblik, pa su se i načini borbe razlikovali. Mačevanje kao vještina svoj nagli razvoj postiže u zemljama Europe u Srednjem vijeku, vezano uz pojavu viteštva.

Sa Istoka u Europu prodire sablja. Radi pogodnosti koje je pružala u borbi na konju, sablju preuzimaju konjičke postrojbe svih vojska. Kako je hladno oružje vremenom zbog napretka ratne tehnike izgubilo prvobitni značaj, mač i sablja ostaju samo simbolično u sastavu paradnih uniforma vojska, a mačevanje se od ratne vještine pretvara u moderan olimpijski šport. Od samog početka (Atena 1896.) na programu je modernih Olimpijskih igara.

Krovna oraganizacija
F.I.E. – Fédération Internationale d’Escrime Međunarodna mačevalačka federacija. Osnovana je u Parizu 1913. godine, a danas okuplja 111 nacionalnih federacija sa svih kontinenata. Hrvatski mačevalački savez je osnovan 1911.; član je F.I.E. od 1992. Najpoznatiji Hrvati mačevalci: Milan Neralić i Bojan Jovanović

Natjecanja se održavaju u tri mačevalačka oružja, a to su: floret, mač i sablja.

ZAŠTITNA OPREMA POTREBNA ZA MAČEVANJE
MASKA – štiti glavu i vrat
JAKNA – elastična, prošivena kevlarom, dugih rukava, štiti trup
PODPLASTRON – zaštita za rame i prsa, ispod jakne
ZAŠTITA ZA GRUDI – djevojke
HLAČE – elastične, prošivene kevlarom, štite noge od koljena do kukova
RUKAVICA – štiti ruku u kojoj držimo oružje
DOKOLJENKE („štucne“)
TENISICE – posebne izrade za mačevanje, ali su dovoljne i obične
ORUŽJE – mač, floret ili sablja

*kevlar – čvrsto ojačavajuće umjetno vlakno

ELEKTRONSKA OPREMA POTREBNA ZA MAČEVANJE
Natjecanje se odvija na mačevalačkoj pisti, a to je površina koja provodi električnu energiju. Površine je 1.5-2 m x 14m. Na krajevima piste su bobine, a to je mehanički sklop koji u sebi sadrži do 17 m kabela koji se otpušta i zateže po potrebi natjecatelja. Na bobine se natjecatelji spajaju prije borbe. Bobine su spojene na aparat za registraciju podataka koji bilježi ubode koje protivnici zadaju jedan drugome.

ZBOG ČEGA MAČ?
Pravila u borbi i način nanošenja pogodaka razlikuju se od oružja do oružja. U floretu i maču se priznaje isključivo pogodak vrhom oružja (ubod), dok kod sablje vrijedi i pogodak bridom oštrice (udarac). Kod suđenja u borbi floretom i sabljom u slučaju obostranih pogodaka primjenjuje se određena konvencija u dodjeli prednosti temeljena na inicijativi i tehničkoj izvedbi pojedinih akcija, dok se kod mača obostrani pogoci sude obojici protivnika.

CILJ: Nadmašiti vještinu, brzinu i intelekt protivnika

Mačevalac je:
Brz kao sprinter
Spretan kao žongler
Mudar kao šahist