Zašto ljudi žive osrednjim životom?

Odgovor na ova, a i mnoga druga pitanja slične tematike daje nam Dr. Camilo Cruz, autor ove knjige koja je odličan nastavak slične knjige „Tko je maknuo moj sir?“.

Na ovu sam knjigu slučajno naletjela. Iskreno – gurnila mi ju je u ruke tetka koja, ne uvrijedila se, previše čita religiozna štiva prema kojima ja nemam nikakvih afiniteta. Iznenadila me dubina ove knjižice s obzirom na pristup kojim autor tumači čitatelju što je naumio.

„Bila jednom jedna krava“ tipičan je američki motivirajući priručnik o životu. Kako u zadnje vrijeme tehnološki napredak otuđuje ljude jedne od drugih, ali i od sebe samih, ovakvi su se „priručnici“ nagomilali na policama.

Kritično im prilazim, možda čak i s predrasudom, no ono što me oduševilo u ovom priručniku je njegov temelj na vrlo jednostavnoj priči koja nam svojom metaforom objašnjava zašto ljudi žive osrednjim životom.

Glavna teza knjige je da neuspjeh nije neprijatelj uspjeha, već „dobro“. Neuspjehom se ne možemo zadovoljiti, a osrednjim, dobrim, možemo, i najčešće to i učinimo.

Svi mi imamo krave u svojim životima. Svi nosimo sa sobom teški teret naših pogrešnih uvjerenja, izgovora, strahova i opravdanja. Tragično je to da nas sva ta samonametnuta ograničenja drže svezane u okovima osrednjosti.

Priča:

Bila jednom jedna krava

Jednom davno, jedan je mudar učitelj prepun životnog iskustva želio podučiti učenika o prosječnom i običnom životu. Kako bi mladić sam posvjedočio tome što se događa kad osrednjost zavlada našim životima, odveo ga je u jedno od najsiromašnijih sela u pokrajini.

Nakon što su stigli, učitelj je zamolio mladića da mu pomogne pronaći najsiromašniju kuću u kraju koja će biti njihovo konačište. Brvnara je bila trošna, najudaljenija u nizu, izgledala je kao da bi se u svakom trenutku mogla raspasti. Zamolili su vlasnika, mogu li prespavati?! Vlasnik mu je odgovorio: „ Živimo ovdje dosta skučeno, ali možete prespavati ako vam to ne smeta.“ U tijesnom prostoru od 150 četvornih metara živjela je osmeročlana obitelj. Odjeća im je bila poderana, kosa nepočešljana, lica tužna i mršava; neimaština je zagospodarila njihovim tijelom i dušom.

Bizarno, ali ova siromašna obitelj imala je kravu koja je proizvodnjom mlijeka imala glavnu ulogu u njihovim životima. Posjedovanje krave priskrbilo im je štovanje u selu, ako ne i zavist susjeda.

Tako su učitelj i učenik u neredu i bijedi proveli noć. Rano ujutro, pazeći da nikoga ne bude iskrali su se iz kuće. Prije no što su nastavili put, učitelj je rekao učeniku: „ Došlo je vrijeme da naučiš lekciju zbog koje smo posjetili ovo mračno mjesto.“ Učitelj je prišao kravi, izvadio bodež iz korica i brzim joj pokretom prerezao vrat uslijed čega je odmah umrla. Učenik nije mogao doći sebi od čuđenja i nemogućnosti da povjeruje u to što se događa pred njegovim očima. Bio je zbunjen, postavljao je brojna pitanja učitelju, na koje nije dobivao odgovore…

Nakon godinu dana, jednoga poslijepodneva, učitelj je predložio da se obojica vrate u ono seoce i saznaju što se dogodilo s obitelji. Nakon dugog puta, stigli su u selo i uzalud tražili trošnu kućicu. Umjesto toga, na istom mjestu niknula je novija i puno ljepša kuća. Pokucavši, vrata im je otvorio isti čovjek koji im je prije godinu dana pružio smještaj, samo je ovog puta imao čistu odjeću, sjaj u očima te osmjeh na licu. Ni ne znajući da su ova dvojica putnika bili zaslužni za smrt njegove krave, čovjek ih je pozvao u kuću i počeo nevjerojatnu priču; kako je slučajno baš onog istog dana kada su njih dvojica otputovali neki nitkov divlje zaklao jadnu kravu. U početku im je bilo teško i svi su u obitelji bili potreseni jer im je krava bila centar svakodnevice. Ubrzo nakon gubitka krave, shvatili su da ukoliko nešto ne promijene, upast će u veće nevolje. Tako su očistili jednu manju površinu zemlje, u blatu iza kuće, posijali nešto sjemenja s namjerom uzgajanja povrća. Nakon nekog vremena počeli su prodavati povrće na tržnici. Imali su novca za hranu i odjeću! U tim trenutcima znali su da ima nade za novi život, život kakav nisu ni očekivali, niti ikad sanjali da se može ostvariti. Napredovanjem su sagradili i novu kuću. Čovjek je dodao: „ Kao da nam je, ono što nas je zadesilo, gubitak krave, otvorilo oči da se možemo okrenuti novoj budućnosti i započeti nov i blagoslovljen život.“

Mladić je bio zapanjen pričom i napon je shvatio poruku. Obitelji je krava, koju su vrednovali kao svoju najveću dragocjenost, zapravo bila okov koji ih je držao svezane u siromaštvu i prosječnosti.