Zašto se sijeku osječka stabla?

Dugo se već u Osijeku priča o rezanju stabala i grana koje nisu nikome smetale, o manjku hlada i nepotrebnom uklanjanju zelenila. Građani negoduju, došlo je ljeto, a hlada je sve manje. Je li nam to zaista potrebno i zašto odgovoreno je danas na izvanrednoj konferenciji.

Prof. dr. sc. Ivica Tikvić sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu i viša stručna suradnica Odsjeka za komunalno gospodarstvo Jasenka Vizentaner danas su dali znanstveno-stručni osvrt na temu urbanog zelenila u Osijeku.

Nakon pozdrava i predstavljanja prof. dr. sc. Ivica Tikvić opisao je kako mu ovo nije prvi posjet Osijeku te kako svake godine deset dana ima terensku nastavu gdje sa studentima obilazi mjesta i gradove po Hrvatskoj.

Spletom okolnosti u Osijeku je s kolegom iz Hrvatskih šuma i službe za urbano šumarstvo u Osijeku upravo na terenskoj nastavi sa studentima. Prema njegovim riječima, ovdje nije vidio ništa netipično, a što se i inače događa na urbanim površinama. “Bili smo u Ogulinu u parku koji sada jako lijepo izgleda, a koji je bio saniran prije pet godina. U vrijeme saniranja ljudi isto nisu bili zadovoljni”, komentirao je situaciju u Osijeku.

Normalno je da stabla odumiru – nažalost to se sve češće događa

“U klasičnom šumarstvu je normalno da stabla odumiru. Postoji prirodno odumiranje, zbog dobi stabla ili konkurencije drugih stabala, i postoji neprirodno odumiranje, što je nažalost pojava koja se sve češće događa. Pritisci kao što su onečišćenje, klimatske promjene i bolesti kod organizama koji se sami razvijaju u prirodi vode do odumiranja”, rekao je prof. Tikvić.

“Ako staro stablo želimo spasiti moramo biti sigurni kako će to spašavanje imati učinka i da će ubuduće biti sigurno. Ovdje su opasna stabla uklonjena, u što je struka vrlo dobro upućena. Ako stablo nema stabilnost i ako nije sigurno za onu svrhu za koju je namijenjeno u parku ili drvoredu, mi moramo poduzeti mjere sanacije, tj. orezivanje ili uklanjanje stabla”, nastavio je.

Pozdravio je veliku zainteresiranost javnosti jer će to rezultirati još većom pažnjom posvećenom ovom pitanju, ali isto tako upozorava da javnost ne može preuzeti ulogu stručnjaka.

“Šumsko drveće 60 do 80 posto obujma svog korijena razvije u prvih 20 centimetara dubine u tlu, što je velika većina onoga što daje život tom stablu. U urbanim područjima je takav sloj tla zbijen, onečišćen, izložen djelovanju suše i različitim pritiscima koje izaziva čovjek. To sve rezultira smanjenjem vitalnosti stabla i ona odumiru”, objasnio je te prokomentirao kako nije moguće stalno imati zdrave stare šume, već se moraju saditi nove.

Jesu li prošla vremena velikih raskošnih stabala?

Na pitanje jesu li prošla vremena velikih raskošnih stabala prof. Tikvić komentirao je kako se klima mijenja, kako malim tako i velikim stablima, a svi oni različito na te promjene reagiraju. Kako će se ona ubuduće razvijati to nitko ne može prognozirati.

“Ako se budemo brinuli o uvjetima rasta tih biljaka, svakako će lakše podnijeti sve klimatske promjene koje se budu događale. Imamo slučaj da se mijenja količina i način oborina. Nemamo više toliko snježnih oborina, većinom su kišne. Kiša kad pada brže otječe nego snijeg koji se postepeno topi. Mijenja se i dinamika vlažnosti, to nije lako nadomjestiti”, objasnio je prof. Tikvić.

Zaključuje kako ćemo morati više njegovati stanište urbanog zelenila. Morat ćemo se prilagoditi tako što ćemo odabirati vrste koje bolje podnose klimatske promjene ili ćemo popravljati uvjete koji su na ovaj način poremećeni.

Njemačka koristi posebnu prilagodbu navodnjavanja urbanih stabala

Jedna od prilagodbi je i navodnjavanje oko stabala koja je počela koristiti Njemačka. Tamo su imali problem gdje su stabla u parkovima venula. Njemačka zato pokreće veliki projekt navodnjavanja urbanih stabala, što dosad nije imala. Postoji mogućnost da će i Hrvatska takav način preuzeti u budućnosti jer, kako kaže prof. Tikvić, ako želimo imati starija i dugovječnija stabla, morat ćemo im početi mijenjati uvjete.

“Mi se tim uvjetima nismo dosad bavili jer smo imali sreće da su do sada bili dobri, ali čak i u prirodnim šumama, gdje čovjek nije djelovao, imamo situaciju da uvjeti više nisu toliko dobri. Sad zamislite koliko se u gradu i uz cestu sve promijenilo. Sve je ovo dugotrajan posao. Dijelovi parkova koji su vrlo lijepi rezultat su dugogodišnjeg njegovanja, orezivanja i praćenja stanja, ali za njih se nitko ne zanima. Kad se odjednom pojavi karcinom kod ljudi, nećete optuživati liječnike. Oni i dalje rade svoj posao. Naš je posao promatrati i reagirati”, komentira prof. Tikvić.

Što se tiče rušenja stabala komentira kako nam ne smije biti cilj da stabla u parkovima zadržimo pod svaku cijenu, i bolesna i opasna i stara. Pozitivno komentira kako vidi da je izbor vrsta stabala jako raznolik te da nijedna vrsta stabla nije forsirana.

“Bolje da odumrle grane skinemo mi nego vjetar”

Prokomentirao je i sigurnost građana pod odumrlim granama stabala: “Te će se grane morati odrezati. Ako se ne skinu na ovaj način skinut će ih vjetar, samo ne znate kad će se to dogoditi. To se u parku ne smije dopustiti.”

Cijelu situaciju prokomentirala je i viša stručna suradnica Odsjeka za komunalno gospodarstvo Jasenka Vizentaner: “Ja ću i dalje obavljati svoj posao na stručan način. Situacija je takva kakva je i mi ne možemo dozvoliti da stablo nekoga ozlijedi. To je prva i osnovna naša misao vodilja. Osim toga, stabla sadimo stalno i tu grad neće trpjeti. Povjerenstvo grada Osijeka ima pet članova: dva šumara, dva agronoma i jednog člana udruge Zelenih Hrvatska. Ja sam jedna od tih članova. Kao takvi imamo jako puno iskustva i znamo svoj posao. Ne radino ništa što je izvan struke.”

Vizentaner: “Ne sadimo patuljasta stabla”

Konkretno, što se tiče sadnje patuljastog drveća i negodovanja građana, Vizentaner je pretpostavila da se radi o Opatijskoj, Vinkovačkoj i Jagerovoj ulici. Sve su to ulice koje su davno sađene i ljudi koji danas odlučuju s tim nemaju ništa. Komentirala je kako se radi na tome da se situacija poboljša i da su glasine o sadnji patuljastih stabala neistinite.

“2017. godine posjekli smo 521 stablo, a posadili 760 novih. Nikako ne možemo posaditi samo jednu vrstu, tako da se uvijek, pa tako i sad, radi o različitim vrstama. Uvijek pazimo da se radi o velikim vrstama: davidija, lipa, javor, jarebika… Niti jedna od tih vrsta nije patuljasta vrsta. Neke pozicije moramo popuniti, kao što se radi u slučaju Jagerove ulice ili Tvrđe. Ne možemo uklanjati zdrava stabla zbog neke davne vizure. Čitavo povjerenstvo donosi odluke o tome što će se saditi”, komentirala je Vizentaner.

Sanacija zdravog ili sadnja novog stabla?

Prof. Tikvić je komentirao pitanje kirurgije stabala u primjeru Gupčeve lipe. To je praksa koja je razvijena u Americi. “Jedan se kolega time pozabavio i postao stručnjak za kirurgiju urbanih stabala.  To je primijenjeno u slučaju Gupčeve lipe tako da se sad ta lipa muči i dalje. Mi u Hrvatskoj nemamo puno takvih primjera. Ako želite sačuvati stabla, a imaju odumrle grane, nema drugog načina osim orezivanja tih grana. Rijetki su slučajevi da se nakon neke sanacije stablo samo kompletno revitalizira.”

Što se tiče pitanja novca komentirao je primjer Marjana gdje je problem odumiranja alepskog bora. Postoje neka sredstva za spašavanje tih stabala ako ih se ne želi sjeći, a koja koštaju 2.000 dolara po stablu, što je ogromna količina novca za Marjan gdje ima 27.000 stabala.

Što se tiče situacije u Osijeku komentirao je kako sami zahvati na stablima mogu jako oscilirati što se tiče novčanog ulaganja. Da bi se procijenilo kakvo je stanje stabla, sama studija za jedno stablo može koštati više od 10.000 kuna. I to se tiče samo stanja stabla, gdje se nije utvrdilo kakva je njegova stabilnost.

“Mlada stabla koja bi trebala biti najvitalnija pokazuju znakove smanjenja vitalnosti i žuti im lišće. Ni mi ne znamo koji je uzrok. To su ti novi klimatski pritisci na koje kultivirane biljke često nisu navikle. Po meni, liječenje po modelu Gupčeve lipe je gotovo nemoguće”, završio je prof. Tikvić.

foto: Ivona Amidžić i Pixabay (ilustracija)