Zbog krilatice “Ne upisuj školu s kojom ćeš morati fizički raditi“ Hrvatsku čeka nova recesija

Nedostaje nam 3.200 tesara, 2.200 zidara, 380 armirača, 250 fasadera, 400 instalatera grijanja i klimatizacije – za Nacionalni portal piše prof.dr.sc. Željko Požega, redoviti profesor Ekonomskog fakulteta u Osijeku

Najnoviji podatci kažu da u Hrvatskoj nedostaje više od 20.000 radnika i to otprilike:

3.200 tesara, 2.200 zidara, 380 armirača, 250 fasadera, 400 instalatera grijanja i klimatizacije, 200 plinoinstalatera, 250 vodoinstalatera, 100 bravara, 80 zavarivača, 100 autoelektričara, 25 stolara, 10 puškara, stotine soboslikara i ličilaca, stotine autolimara, stotine keramičara, krovopokrivača, izolatera, mehaničara alatnih strojeva, drvodjeljskih tehničara, klesara, krojača, pekara, mesara, dimnjačara, staklara itd.

I ne samo to, za većinu od ovih zanimanja više niti nemamo školske programe jer su škole zbog izostanka interesa ugasile mnoge smjerove…

Na primjer, od Dubrovnika do Karlovca nema niti jednog upisanog učenika u prvom, drugom ili trećem razredu za smjerove dimnjačara, staklara, zidara, tesara i armirača! Na istom području upisana su čak dva soboslikara i deset keramičara… Malo ironije, nadajmo se da nijedan od njih neće pasti razred…

Godine krive obrazovne politike polako dolaze na naplatu. Neće nas slomiti niti vanjska kriza niti tržište nekretnina niti svjetske banke sa svojim kreditima, na koljena će nas baciti edukacija naše djece…

S jedne strane – osnivanja sveučilišta kao da smo zemlja od stotinu tisuća četvornih kilometara i nekoliko desetaka milijuna stanovnika – osnivanja veleučilišta i visokih škola u svakom mjestu koje ima semafor – nerealnih i prevelikih upisnih kvota, besplatnih studiji za svakoga i za fakultet koji želi…

S druge strane – godine podcjenjivanja svih tih silnih majstorskih zanimanja, isplaćivanje minimalaca i izrabljivanje tih jadnih ljudi od jutra do mraka, dovele su do toga da su mnogi otišli u inozemstvo, a mlađi odustali od škole za ta ista zanimanja…

S treće strane ima tu i krivnje roditelja jer djecu učimo da je sramota ići u školu s kojom ćeš morati fizički raditi…

Studirati trebaju samo najbolji, a dobri i vrijedni radnici (majstori) moraju imati odlične plaće i biti srednji sloj koji normalno i sretno živi od svojeg poštenog rada…ali sada je i onako prekasno…