25.11.2024
X
Žene zavladale vinskim istokom Hrvatske!
Objavljeno 27.04.2016
Kad je koncem prošle godine, pred samu berbu, uprava vinskog diva Belje odlučila za prvog čovjeka struke imenovati ženu, gotovo nikoga nije iznenadio takav izbor. Suzana Zovko (43) praktički je ‘dijete’ te vinarije, tamo radi već 15 godina, a nije zanemarivo niti da je bila desna ruka Marijanu Kneževiću, čovjeku koji je obilježio posljednje desetljeće Belja. A to što je žena u tipično muškom poslu posebno nikoga nije zabrinulo, jer je već postalo notorno da na istoku Hrvatske žene počinju preuzimati vinske kreacije.
-
Nisam nikada pravila razliku između žena i muškaraca u bilo kojem poslu, posebno ne u vinarstvu, ali mogu reći da su na neki način žene suptilnije, a u tome im puno pomažu tipično ženski alati poput intuicije i emocionalne inteligencije. Kad sam pred početak zadnje berbe ‘bačena u ralje’ i postala odgovorna za svaku dobru ili lošu bocu koja iz ove vinarije izađe s etiketom Vina Belje, od silnog posla nisam imala vremena ni razmišljati o izazovu koji je postavljen ispred mene. No, već prva srebrna medalja, koju smo za mladu graševinu iz te berbe dobili na prestižnom Mundus Vini Spring Tastingu, najbolji je pokazatelj da sam na dobrom putu i da se dobro radi. Kao prva žena struke u Belju moram se držati stila vina koji je određen, ali nitko mi ne brani da neku količinu koju odredim proizvedem na svoj način. Za tu svrhu imamo mini vinifikatore s tankovima do 1.000 litara gdje mogu isprobavati što god želim. I u tome uživam, priča Suzana Zovko.
Njezina kolegica iz divovskih Iločkih podruma, gdje se godišnje proizvede do 10 milijuna litara vina, Vera Zima (53), smatra da su žene upornije u poslu i predanije od muškaraca, a na primjeru vinarije u kojoj je prvi čovjek struke od 2005. godine, voli reći da ‘žene ostaju u proizvodnji, dok muškarci bježe u politiku’! Pritom navodi primjere svojih prethodnika, Petra Čobankovića, koji je postao ministar poljoprivrede, i Mladena Papka, koji je bio otišao na mjesto gradonačelnika Iloka.
-
U mom poslu ne smije biti pogreške, jer ispravak dolazi tek sa sljedećom berbom! U vinarstvu nema gumbića ‘delete’, pa sve od početka, priča Vera Zima stojeći ispred golemih spremnika u koje stane i do milijun litara vina.
Prema njezinim riječima, u vinarstvu je najbitnije samo raditi i neprestano učiti.
-
Naime, kad pomislite da ste stekli iskustvo i nešto naučili, dođe godina koja vas iznenadi, poput loše berbe 2014. godine, ali u kojoj smo napravili neka izuzetna vina. Tad shvatite da učenju nema kraja i da, u suštini, ništa ne znate!
Vera Zima se može pohvaliti da je kreatorica najnagrađivanijeg hrvatskog vina svih vremena, a riječ je o Principovac tramincu, ledenoj berbi iz 2007. godine, ali i da je potpisnica prve velike uspješnice te goleme vinarije, Izborne berbe prosušenih pobica iz 2006. godine.
-
Lijepo je osvajati takve nagrade, ali one obvezuju i od vas se nakon toga očekuje nešto više i bolje, a to nekad nije moguće. Kad imate dobre godine, možete napraviti sve, ali kad je godina loša, teško je nešto napraviti. Tek za 2006. i 2011. godinu reći da su bile fantastične berbe! Upravo iz 2011. godine sam ‘potajice’, skrivajući bačvu od 5.000 litara od drugih, napravila našu posljednju uspješnicu, Veliku berbu graševine, koja je nedavno puštena u promet i o kojoj se govori samo u superlativima, priča Vera Zima.
Premda dijeli isto ime i prezime s poznatom hrvatskom glumicom,
iločka Vera Zima kaže da joj telefonsko naručivanje hotelske sobe bilo gdje u Hrvatskoj donosi samo najbolju sobu, dok je susret s policijom i carinom malo mučniji.
-
Ako tražim hotel i predstavim se kao Vera Zima, nikad nemam problema. Ali, kad me zaustave policija ili carina, uvijek imam problem, jer ne mogu povezati sliku i ton, odnosno ime im je poznato, ali ne i izgled!
Paula Stipetić (41) je u svijet vina upala smrću oca, legendarnog iločkog vinara Juliusa Stipetića. Od tada je prošlo tri godine, a nagrade i priznanja koja je u tom razdoblju nanizala govore da je dostojno naslijedila oca.
-
Sve što sam naučila bilo je dok sam pomagala ocu. A moja vina se svode na to da budu onakva kakvim ih je Bog stvorio! Moje je da se pobrinem da grožđe bude zdravo i to je sva filozofija. Dobro, neki će reći da vina koja radim imaju ‘ženski rukopis’, ‘da su rađena s ljubavlju’, ali najvažnije mi je kad netko kaže da me ‘tata Julius sigurno gleda s visina’. On je motor koji me gura i kojeg ne smijem iznevjeriti, priča Paula.
Jasna Antunović se jedina može pohvaliti da je kao žena u svijet vina ušla kao u greenfield investiciju.
-
Kupila sam zemlju, posadila vinograde, izgradila vinariju, izradila brend, a sve to u jednoj osobi! I pritom sam se već u nekoliko godina uspjela riješiti kredita i počela izvoziti. Zato sam odlučila na svoje etikete staviti novi simbol na kojem ću povezati ženu i lozu kao biljku kroz koju sve ovo nastaje – zemlja, žena, loza, pobjeda! A tu je i prigodna poruka – ‘U zagrljaju Dunava, Sunca i žene’!
Kad je zapitaju kako se ona kao žena odlučila baviti vinarstvom, odlučno odgovara protupitanjem: ‘A otkuda toliko muškaraca misli da su baš oni bogom dani za praviti vino?’
-
Žene ne smiju pogriješiti, a ja sam uporno inzistirala na stvarima koje se graniče s eksperimentom. Možda je baš u toj inventivnosti tajna brze ekspanzije mojih vina. Priznajem, postignutim rezultatitma sam iznenadila i sebe.
Rat je u potpunosti opustošio područje erdutskog vinogorja, a Jasna tvrdi da su najviše stradali ljudski resursi. Njezina životna priča i vizija koju je slijedila, ali i ostvarila, mogu biti samo putokaz svima da se ‘sve može ostvariti, samo da ne budete megaloman’. Jasna Antunović je za svako vino koje proizvodi uspjela izboriti status vrhunskog vina čime je, praktički, uspjela sve što je dotaknula pretvoriti u zlato.
Posljedna u svijet vina je zaplovila Kristina Pinkert (31) iz Suze u Baranji, a ona je ujedno i najmlađa u odabranom društvu žena vinara na istoku Hrvatske.
-
Kad sam počela raditi uz oca bila sam potpuno izgubljena, jer sam se još tražila i nisam bila sigurna je li ovo posao koji želim. A pritom sam se još morala dokazati pred ocem koji je u meni gledao još uvijek onu kćerkicu koja piški u pijesak. Na temelju ovih nekoliko godina rada u podrumu sada mogu reći da sam kroz vina upoznala samu sebe i spoznala svoje kvalitete. Sada mogu reći da nisam ni vinarka ni knjigovođa ni čistačica ni menadžerica nego – sve to skupa, priča Kristina Pinkert.
Ova mlada vinarka smatra da se žene puno bolje mogu fokusirati od muškaraca na više različitih poslova koji se moraju raditi u isto vrijeme, ‘a takav je posao vinara’!
-
Ponosna sam što sam žena u tom poslu, ali, napominjem, nikada to ne bih bila, a posebno ne tako uspješna, da se muškaraci oko mene nisu potrudili dopustiti mi biti žena, zaključuje Kristina.
Ovom nizu svakako treba pridodati Ivanu Nemet, glavnu enologinju u PP Orahovici, sestre Kingu i Sibilu, koje postupno od oca Ljudevita preuzimaju sve poslove u vinariji Kolar, Suzanu Jurišić, glavnu enologinju Vinarije Daruvar, Martinu Horu i Veru Soldo – Čamak iz Kutjeva, a i Martina Krauthaker-Grgić obavlja sve više poslova u vinariji svog legendarnog oca… Dovoljno da se kaže kako žene preuzimaju vinski istok Hrvatske!
Imate više informacija o ovoj temi, želite li komentirati, napisati reakciju ili želite prijaviti pogrešku u tekstu?
