Građevinarstvo na čelu vala stečajeva: kako se tvrtke mogu spasiti prije nego bude prekasno

Vlasnik uvjerava sebe da će se situacija riješiti za nekoliko dana. Posudi nešto novca, odgodi plaćanje dobavljačima, zakrpa jednu rupu pa drugu. Čini se da još uvijek drži stvari pod kontrolom.

A onda sjeda blokada računa i od tog trenutka kreće odbrojavanje od točno 60 dana.

Ako u tom razdoblju ne reagira, jedno od najvažnijih zakonskih rješenja, a to je predstečajni postupak, više neće biti dostupno da spasi svoju građevinsku tvrtku.

Umjesto da dohvati priliku za oporavak, zauvijek će zatvoriti firmu i u stečaj povući lanac podizvođača.

Scenarij zvuči poznato?

Upravo se to događa brojnim građevinskim tvrtkama.

Graditeljstvo najpogođenije stečajevima

Broj stečajeva u Hrvatskoj opada i gospodarstvo se oporavlja. U Hrvatskoj su 2024. zabilježena 4.832 stečaja da bi već iduće godine broj bio smanjen za gotovo petinu, odnosno na 3.896 (izvor: DZS).

Ali građevinski sektor i dalje ostaje među najugroženijima jer 21 posto stečajeva odnosi se upravo na građevinske tvrtke.

Podaci otkrivaju: samo u prva dva mjeseca 2026. godine, od 828 stečajeva u Hrvatskoj, njih 182 dolazi iz graditeljstva. Građevinari najčešće završavaju u stečaju (izvor: DZS).

Rješenja postoje, ali poluge spasa treba aktivirati na vrijeme. Mnogi to „prespavaju“ jer ne znaju da postoje rješenja ili imaju predrasude pa to shvate prekasno.

Kako počinje spirala propasti preko noći?

Saša Rendulić, osnivač tvrtke Maneo d.o.o., specijalizirane za predstečajne i stečajne postupke, otkriva scenarije s kojima se najčešće susreće.

„Problem se razvije tijekom samo nekoliko mjeseci. Građevinska tvrtka unaprijed plati materijal, gradilište radi, radnici imaju pune ruke posla. Obično se radi o tvrtkama od 10-ak ili više desetaka zaposlenih, a uz njih je ona vezana i cijela lepeza manjih podizvođača koji uz njih zarađuju svoj kruh. To su tvrtke koje do sada najčešće nisu imale problema. No, nažalost, problem se pojavio, nekad preko noći, a nekad već mjesecima čuči u prikrajku i vreba… I onda vlasnik građevinske tvrtke, sve svoje nade polaže u investitora i njegov novac. Vlasnik građevinske tvrtke tada pokušava naći „tehnička“ rješenja, nekako se drži iznad vode. Još su sve snage i strojevi na terenu, projekt teče, zaposlenici dolaze na posao, gradi se, ugovori se izvršavaju. I na papiru izgleda sve dobro, tvrtka je likvidna, ali nedostaje gotovine“, otkriva.

Otkucavanje šanse od 60 dana

Od prvog kašnjenja u plaćanju već idući mjesec kreće prva blokada i sat počinje neumoljivo otkucavati. Točno 60 dana.

Direktor i vlasnik  tvrtke Maneo, Saša Rendulić upozorava: „Ako u tom razdoblju vlasnik građevinske tvrtke ne reagira, u idućih šest mjeseci sa sobom povlači i druge. Savršeni domino-scenarij je posložen i kreće niz povezanih stečajeva.“

Moguć je i drugi scenarij – reakcija unutar 60 dana od prve blokade. Tko zatraži pomoć i pokrene predstečaj, otvara si prozor spasa, mogućnost pregovora oko otpisa duga, reprograma kredita i odgode plaćanja. Vlasnik time dobiva realnu šansu da spasi tvrtku, a dobiva priliku i da ne povuče podizvođače sa sobom također u propast.

To je zakonski mehanizam koji omogućuje tvrtki u financijskoj krizi da, uz sudski nadzor, dogovori restrukturiranje dugova sa svojim vjerovnicima.

Rendulić podcrtava – razliku između spašene i ugašene tvrtke često čini samo jedan poziv.

Što sprječava vlasnike da zatraže pomoć?

Postoje predrasude među vlasnicima tvrtki. „Najveći mit s kojim se susrećemo jest da je predstečaj sramota i da je za one koji su propali. Realnost je obrnuta i treba ogoliti istinu – predstečaj je za one koji još imaju što spasiti. Reagirati treba odmah, čim problem nastane. Tko nas zove unutar 20 dana od prve blokade ima realnu šansu izvući se iz problema. Onaj tko nas zove nakon 90 dana blokade već je propustio priliku, tada preostaje samo – upravljanje štetom“, upozoravaju nas iz Manea.

Nekoliko je jakih argumenata da je predstečaj iznimno dobar alat za spas poslovanja.

Ono što će svi lako prepoznati i razumjeti jest to da predstečaj daje šansu da se projekti koji su započeli i dovrše.

„Umjesto propasti može se zadržati i dovršiti posao, tako se čuva i sam investitor, ali i svi ‘oni s boka’, odnosno kooperanti. Podizvođači i dalje mogu nastaviti raditi, funkcionirati i tako se sprječava lančana reakcija stečajeva“, ukazuje Rendulić.

Banke sklonije reprogramu nego likvidaciji

Drugo, banke koje prate izvođača radova gotovo redovito pristaju na reprogram kredita i radije su spremne to učiniti nego prihvatiti likvidaciju. Logika je jednostavna – ako građevinar opstane, čuvaju i svoju bankarsku poziciju, svoj ulog. U likvidaciji vraćaju samo dio svog uloga.

Četiri zlatna savjeta za kontrolu poslovanja

Kako bi se spriječilo sve ovo, Maneo daje nekoliko savjeta svim vlasnicima građevinskih, ali i ostalih tvrtki – što trebaju učiniti odmah, a ne idući tjedan:

• Prvo, trebaju napraviti realnu procjenu toka novca i to za razdoblje od šest mjeseci unaprijed, ne samo za dva mjeseca.
• Drugo, trebaju pregledati ugovore s ključnim investitorima i vidjeti postoje li mogućnosti izmjene rokova ili dinamike plaćanja te mogućnost izmjene rokova izvršenja radova po pojedinim fazama.
• Treće, zatražiti mišljenje stručnjaka za predstečajne postupke. Time se ne obvezuje ni na što, ali se dobiva čista i jasna slika u kakvom su stanju dok su sve mogućnosti još otvorene.
• Četvrto, iznimno je važno razumjeti rok od 60 dana.

Saša Rendulić pojašnjava: „U ovom sektoru kriza se razvija mjesecima, a eskalira u danima. Prozor od 60 dana tada postaje najmoćniji alat vlasnika građevinske tvrtke. Razlika između potpunog kolapsa i spasa često je u mjeri od samo nekoliko tjedana i tada više nije važno koliko je tvrtka velika, nego koliko je brzo reagirala.

Predstečajni postupak nije znak neuspjeha – to je razlika između onih koji su preživjeli i onih koji su nestali i povukli sa sobom druge.“

Kao čelnik tvrtke Manea d.o.o. osnovane 2010. proveo je sa svojim timom više od 1.000 postupaka te otkriva iz svog iskustva koji su najčešći razlozi zbog kojih građevinske tvrtke propadaju preko noći.

Sektorski problemi koji vuku tvrtku u stečaj

Navodi, riječ je o sektoru u kojem su razmaci između trenutka kada građevinske tvrtke plaćaju materijal i naplate od investitora najdulji u gospodarstvu. Zato su tvrtke u ovom sektoru izuzetno izložene riziku gubitka svoje likvidnosti.

Tu je i spomenuti domino-efekt – kad „veliki“ ne plati. U roku od šest do devet mjeseci pokreće se domino-efekt stečajeva tvrtki koje nemaju baš nikakve veze s prvotnim problemom.

I konačno – tu je sustav u kojem je dio novca izvođača radova blokiran kao jamstvo za izvedene radove pa ga tvrtka ne može koristiti za redovno poslovanje. Zbog toga može izgledati profitabilno, a istodobno imati ozbiljnih problema s likvidnošću.

Zaključno, bitno je pokrenuti mehanizme koji mogu tvrtku u problemima spasiti.

„Zato je važno razumjeti prozor od 60 dana koji se tvrtkama otvara od dana prve blokade. Ali treba reagirati odmah“, završava Rendulić.

Maneo d.o.o. vodeći je hrvatski specijalist za predstečajne i stečajne postupke. Od 2012. tim pod vodstvom Saše Rendulića proveo je preko 1.000 postupaka s 94 posto sklopljenih nagodbi. Više o uslugama: maneo.hr/predstecajne-nagodbe