FOTO udruga Dekanter u jednom danu posjetila tri vinogorja i ukupno pet proizvođača vina

Uloga vina i gastronomije u Hrvatskoj je oduvijek bila važna. Država smo s dugom tradicijom u proizvodnji vina i mješavinom raznih utjecaja na bogatu proizvodnju i pripremu hrane. Naša gastronomija se razvijala pod brojnim utjecajima od Istoka do Zapada, od mediteranskog, orijentalnog do mađarskog i njemačkog utjecaja. Danas, možda više nego ikad eno-gastronomska ponuda utječe na turističku potrošnju i izbor odredišta, a Hrvatska tu definitivno ima što za ponuditi.

Udruga Dekanter osnovana je u kolovozu 2013. godine s ciljem promicanja enogastronomske edukacije, turizma i kulture stola. Sudionici su i suorganizatori brojnih vinskih događanja, festivala i radionica. To je Udruga koja je u stalnoj potrazi za najboljim vinima i hranom u kombinaciji sa bogatom kulturom i umjetnošću Hrvatske.

U sklopu svojih redovitih aktivnosti udruga Dekanter prošle je subote 21. studenog u jednom danu posjetila tri vinogorja i ukupno pet proizvođača vina. Osim druženja i zabave imali smo priliku i dosta toga naučiti.

Prva postaja bio je pogon, a zatim i podrum Feravina u feričanačkom vinogorju. Uz osnovne informacije o proizvodnji i modernizaciji procesa izrade vina probalo se pet vina: mladu graševinu i frankovku, rose iz 2014. i cabernet sauvignon iz 2012., a degustacija je započela pravim biserom – pjenušcem Virtuo izrađenim od chardonnaya iz 2010. Pjenušac rađen metodom vrenja u boci, koji se prekrasno ‘perla’, bio je savršen uvod u obilazak podruma za odležavanje vina u drvenim bačvama. Ovogodišnja graševina puno obećava (ipak je za vinare bila dobra godina), a mlada frankovka spremna je za tržište. Naime, korištenjem novih metoda iz Feravina po prvi put na tržište izbacuju mlado vino, a članovi udruge su mali sreću biti među prvima koji će ga kušati. Lijepa svježina rosea i barikirani cabernet samo su zaokružili sjajan dojam. A to je bio tek početak.

Iako je vožnja od prve do druge postaje trajala tek petnaestak minuta, već je na redu bilo drugo vinogorje, Orahovica/Slatina, i to kod najvećeg proizvođača PP Orahovice. Uz obilazak pogona imali su prigodu isprobati čak četiri mlada vina: graševinu, rose, sauvignon i frankovku, a nakon toga i prepoznatljivi zeleni silvanac, i to s položaja Jezerac berbe 2011., te frankovku iz 2012. Što se mladih vina tiče sva četiri puno obećavaju. Graševina donosi pravu eksploziju aroma, još uvijek s nešto izraženijim kiselinama (koje su se već ‘smirile’), rose će sigurno biti ‘tražena roba’ po restoranima i vinotekama, a arome sauvignona već idu prema svježe pokošenoj travi i zelenoj paprici uz podosta nota bazge. Frankovka je, pak, priča za sebe. Za razliku od mlade frankovke iz Feravina, koja već ide na tržište, ova je u procesu njegovanja i tržište će je čekati još barem godinu i pol do dvije. Arome i kiselinu luduju na sve strane i potrebno je još dosta vremena da ona postane ono što se od nje očekuje. Ali boja…e to je nešto posebno, već sada.

Put je članove udruge odveo do trećeg vinogorja, virovitičkog, iako će svi tamošnji vinari reći (s pravom) da oni nikako ne mogu pripadati podregiji Slavonije jer su po svemu – Podravci. Prva postaja bila je na Otrovanjskom bregu kod Zlatka Jakupeca – Dangube. Iako je njegova proizvodnja uistinu mala, kod Dangube se probalo tri vina i odmah su se svi uvjerili kako u njihovom kraju i najmanji vinari drže do kvalitete. Kada se tomu pridoda i četiri različite domaće rakije dobrodošlice, špek salamu i ostale nareske dojam je odličan.

Nakon pozdrava s domaćinom i kraće vožnje stiglo se i do podruma Josipa Vraneka. Njegova je proizvodnja veća od Dangubine, a tu se našla, između ostalog, i graševina, inače najčešća sorta u tom kraju. Nakon što je isprobano sve iz svih ponuđenih bačvi zaključilo se da prvi podrum nije bio iznimka i da se u okolici Pitomače doista rade sve bolja vina.

Najveća vinarija u tom je kraju Vineda Damira Kaše i Nevena Kovača. Uz graševinu i chardonnay tu se  probao i dobar cabernet sauvignon iz 2014., ali uz veliki žal što je isti iz 2012. rasprodan. Doduše, našla se pokoja boca za probu, ali ga više jednostavno – nema. Na tom smo se mjestu još jednom uvjerili u sjajnu gostoljubivost Podravaca koji su nas dobro nahranili buncekima ispod peke i napojili sjajnim vinima, a sve to uz sjajne tamburaše – kažu u udruzi Dekanter.

Unatoč lošem vremenu, kiši, a na kraju susnježici i snijegu, kući se pošlo ozarenih lica uz obećanje svim njihovim domaćinima da će se vrlo brzo ponovno vidjeti.