Borzan i kolege skupili potpise 388 europarlamentaraca za lakše doniranje hrane u EU

U situaciji kada svakom četvrtom Europljaninu, dakle 125 milijuna ljudi, prijeti siromaštvo, godišnje u EU na smeću završi 89 milijuna tona neprodane hrane. U isto vrijeme, EU regulative i direktive o sigurnosti, pakiranju, trgovanju i prodaji hrane odvraćaju trgovine i proizvođače od doniranja hrane.

‘Zbog naših potrošačkih navika i važećih propisa supermarketi velik broj neprodanih prehrambenih proizvoda povuku iz prodaje i unište. To se posebno odnosi na proizvode kojima ističe rok trajanja, artikle koji su ostali nakon privremenih akcija, voće i povrće čiji se izgled ne smatra standardnim itd. Svatko razuman se grozi kada se baca kruh, no pekarima ga je jednostavnije baciti nego riskirati da doniranjem prekrše zakone i to se mora promijeniti’, izjavila je hrvatska eurozastupnica Biljana Borzan, jedna od pokretačica donošenja deklaracije Europskog parlamenta o doniranju hrane.

Skupina od tridesetak eurozastupnika iz raznih političkih skupina, među kojima i Borzan, oformila je koaliciju za usklađenje europskog zakonodavstva kako bi se olakšalo doniranje i spriječilo bacanje hrane. Lobirajući svaki u svojoj političkoj grupi, zastupnici su skupili natpolovičnu većinu potpisa članova Europskog parlamenta za službenu deklaraciju o doniranju neprodane jestive hrane dobrotvornim organizacijama.

Predsjednik Parlamenta Martin Schulz je u ponedjeljak u Strasbourgu proglasio deklaraciju važećom i proslijedio je na postupanje Europskoj komisiji.

‘Problem leži u nekoliko europskih propisa čija doslovna primjena otežava doniranje hrane jer donatore izlaže kaznama i tužbama. Neke države članice, među kojima i Hrvatska, su kreativnim tumačenjem europskih propisa uspjele donijeti nacionalne procedure za doniranje. Iako je to pohvalno, umjesto da se države moraju dovijati kako zaobići EU propise, Komisija bi morala olakšati doniranje na razini cijele Unije,’ pojašnjava Borzan.

Opći zakon o hrani EU doniranje tumači kao tržišnu djelatnost i radi toga su donatori odgovorni za doniranu hranu i nakon doniranja. To znači da se izlažu tužbama u slučaju npr. trovanja, iako ne mogu utjecati na koliko dugo i na koji način primatelji donacije skladište hranu. Talijani su to riješili osnivanjem tzv. banki hrane koje kao posrednik između donatora i primatelja hrane preuzimaju odgovornost za zdravstvenu ispravnost hrane koju distributiraju.

Regulativa o informiranju potrošača o hrani uređuje označavanje roka trajanja kroz upotrebu oznaka ‘upotrijebiti do’ ili ‘najbolje upotrijebiti do’. Nakon isteka roka ‘najbolje upotrijebiti do’, hrana je i dalje zdravstveno ispravna i jestiva. No, zbog nejasnog tumačenja regulative, neke države članice su u oba slučaja zabranile doniranje hrane nakon isteka roka.

‘Ovo su samo neki od propisa EU koji otežavaju doniranje i koje je potrebno uskladiti i ujednačeno tumačiti. Deklaracijom od Europske komisije tražimo donošenje svojevrsnog vodiča za države članice kojim se objašnjava kako urediti doniranje hrane uz poštivanje europskih zakona. Ukoliko to nije moguće, sporne zakonske odredbe treba promijeniti. Dok se to ne riješi, u najrazvijenijem dijelu svijeta ćemo imati gladne ljude, bacati hranu i kažnjavati darežljivost,’ zaključila je Borzan.