Međunarodna konferencija ‘Optimiziranje volonterskih usluga u vrijeme izbjegličke krize’.

Međunarodna konferencija održana je u hotelu Osijek u sklopu organizacije udruge ‘MI’ Split’. Konferencija je trajala dva dana, a teme koje su se prezentirale su bile raznovrsne. Na konferenciji su su sudjelovale brojne inozemne organizacije kao što su: Volunteer Center Sheffield iz Velike Britanije, Novosadski humanitarni centar (NSHC), European Volunteer Centre (CEV), Kontakt točka Europa za građane, centar za volontere iz Mađarske.

Prvi dan konferencije glavnu riječ imale su upravo te organizacije. Kao glavne ciljeve istaknuli su da je bitno graditi ‘kulturu’ volonterizma u Europskoj uniji radi postizanja što bolje socijalne kohezije. Isto tako predstavljen je jedan od učestalih problema koji se javlja u izbjegličkoj krizi. Odnosi se na to da ljudi koji su u mogućnosti pomoći i pokazati humanost u takvim situacijama počinju stvarati pitanje sigurnosti svojih građana. Ono što bi trebalo biti pitanje humanosti postaje pitanje sigurnosti.

Volonterski Centar Sheffield iz Velike Britanije predstavio je njihov način rada, koji je puno bolji od rada volonterskih centara na području zemalja Balkana. Bolji je u tome smislu jer im država daje veće potpore, odnosno veće mogućnosti. Što bi značilo da imaju grijane prostore osigurane baš za izbjeglice, ne šalju ih u kampove napravljene od šatora. U njihovoj zemlji odvjetnici, mogu zastupati izbjeglice, odrađivati za njih razne pravne i administrativne poslove, jer ustvari imaju takve fondacije koje ih za to plaćaju.

Drugi dan konferencije bio je ostavljen za debatu i za goste koje su doveli iz izbjegličkoga kampa u Kutini. Gosti su bili djeca u dobi od 18 i 19 godina. Jedan od gostiju je bio i Yousef Al-Banki, mladi Sirijac. Njegovo svjedočanstvo je uistinu potresno. Yousef ima brojnu obitelj koja je raštrkana na 3 različite države. On, njegova majka i sestra su deportirani iz Njemačke, gdje su otišli kako bi započeli novi život sa Yousefovim starijim bratom, koji se tamo nalazi već 3 godine. Nažalost deportirani su nazad za Hrvatsku gdje žive u posljednja 4 mjeseca. Njegov otac i brat ostali su u Siriji silom prilika. Otac se nalazi u jednom od opkoljenih gradova, gdje nema interneta, nema hrane i neizvjesno je hoće li ga uopće pustiti. Jedan od Yousefove braće ostao je također u Siriji u nadi da će se opet sresti s ocem i da će zajedno uspjeti pobjeći iz ratnog stanja. Yousef nam je rekao kako im se otac uspije javiti jednom u 2 tjedna, a njihov razgovor svodi se na dvije riječi ‘dobro sam’ ili ‘živ sam’.

Jedan od gostiju rekao je i kako je za njega hrana i materijalne stvari koje mogu dobiti od volontera nisu ono najbolje što od volontera mogu dobiti. Najbolja stvar koja im se dogodila kada su došli u kamp u Kutini je bio osjećaj sigurnosti koju su im pružili volonteri i osjećaj da nisu sami, da imaju podršku.

M. Starčević