Cvečknknedla s makom i orasima oduševila Osječane

Tragom priče o osječkoj knedli u subotu smo pohodili tradicionalni Sajam antikviteta, ali u osječkoj Tvrđi ovaj se put moglo uživati i u mnogim drugim atraktivnim sadržajima. Privučeni starim mitom esekerskih domaćica te mirisom fiša i čobanca koji je donosio lagani proljetni povjetarac iz pravca Bastiona, na Trgu Sv. Trojstva okupilo se višestruko više ljudi nego inače.

Središnji događaj bio je smješten pomalo sa strane, nedaleko od ulaza u Muzej Slavonije i sjedište osječkog gradonačelnika, a u jednoj od drvenih kućica nudila se jedinstvena osječka knedla koja je, uz uobičajeni okus od šljive, imala još neke sastojke poput maka i oraha. Autor ovog recepta je Ivan Kelava, profesor kuharstva na Ugostiteljsko-turističkoj školi u Osijeku. Ne treba ni govoriti da su ove knedle vrlo brzo planule, a djelatnici gornjogradske slastičarnice sugestivnog naziva Slasta nisu ih mogli toliko nakuhati i uvaljati u prezle koliko se ondje našlo gladuša.

Knedle su u naše krajeve pristigle iz austrijskih i njemačkih krajeva, ima ih u raznim izvedbama, a u starih Esekera najpoznatije su u dvije slatke inačice, cvečknknedle (Zwetschkenknödel, okruglice sa šljivama) i marilnknedle (Marillenknödel, knedle s marelicama). Želeći obnoviti staru esekersku tradiciju posnog obroka petkom kada su obični Osječani često na svome jelovniku imali knedle (oni bogatiji mlatili bi po ribi) čije bi pripravljanje počinjalo u 11 sati usporedno sa zvonjavom osječkih crkava u znak zahvalnosti na trenutak kada je grad 1687. oslobođen od Turaka, u Turističkoj zajednici Grada Osijeka odlučili su taj gurmanski trenutak ponuditi u subotnje prijepodne kada je najveća gužva. Nekadašnji esekerski ‘Mehlspaisen Glock’, što je bio sat potreban za pripravljanje ovog jela od tijesta, koje bi na obiteljskom stolu zamirisalo točno u podne, prilagođen današnjoj hrvatskoj jezičnoj praksi (s ponekim turcizmom), prozvan je ‘knedl satom’.

Predsjednik Turističke zajednice Grada Osijeka Saša Uranjek rekao nam je da je namjera bila oživjeti staru esekersku tradiciju i ponuditi je Osječanima i njihovim gostima, među kojima su bili i putnici dunavskog kruzera. Osim toga, svi oni koji su kušali osječku knedlu mogli su probati i prikladno vino nekog od baranjskih, slavonskih i srijemskih vinara te dobiti someljerski savjet o tome koja vina najbolje odgovaraju uz slastice. U ovaj gastrokulinarski događaj uključila se i vinoteka Vinita. Ono što smo zapamtili jest da se s cvečknknedlama (to su one sa šljivama, austrijskonjemački: Zwetschke) najbolje slaže merlot. Cijeli događaj bio je dio osmih po redu Dana vina, turizma i cikloturizma Osječko-baranjske županije.

Ispred Bastiona u organizaciji Županije i Turističke zajednice osječko-baranjske održavala se prava pučka svečanost. Tko god je bio gladan, mogao se počastiti besplatnim obrokom fiša, čobanca, pečenih babuški ili graha, a žeđ se gasila graševinom. Za ovaj dio posla, kako nam je rekao predsjednik Turističke zajednice Osječko-baranjske županije Antonio Sobol, najzaslužnije su lovačke i ribolovne udruge s prostora naše županije.