Kujundžićeva nesposobnost rješavanja problema s plaćama liječnika vodi zdravstvo u ‘rupu’ od 3.000.000.000 kuna!?

Dok umiru djeca kojoj nema tko laboratorijski pregledati krv, ‘polumrtvi’ po pločniku čekaju hitne službe, po provincijama tužni slučajevi ravnaju kartonima pacijenata, resor ministra Milana Kujundžića, onog koji liječnike verbalnim ingenioznim dosjetkama mijenja svećenicima i molitvom, od 2015. godine na ovamo srlja u ‘rupu’ od možda i 3.000.000.000 kuna, procijenio je utjecajni hrvatski tjednik Nacional. Slovima: trimilijardekuna! Osim što Kujundžićeva ‘kuća’ ima problema u rješavanju fundamentalne zadaće liječenja ljudi i spašavanja života, administrativno stoji još tragičnije – piše NacionalniPortal.hr.

Naime, ne znaju, ne mogu, ne umiju … izračunati plaće liječnicima i medicinskom osoblju. Centralni obračun plaća to čini prema Kolektivnom ugovoru, liječnici i medicinsko osoblje traže dodatke za prekovremeni rad, za posebne uvjete rada, sudovi nižu pozitivne odluke tužiteljima (liječnicima i medicinskom osoblju), bolnice postupaju po presudama i isplaćuju milijune iz glavnice, uz kamate, a Centralni obračun plaća i dalje obračunava plaće po Kolektivnom ugovoru.

U ovom trenutku, dok se više od 3.000 parnica vodi protiv zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj, samo osječka KBC je isplatila približno 6 milijuna kuna na temelju oko 110 pravomoćnih presuda, a još prema 30-tak ih čeka i do milijun kuna.

Ministar, kao u posljednju slamku spasa, pogledava prema Vrhovnom sudu. Jer, odluče li oni u korist tužitelja, njegov resor i proračun srljaju u propast tešku spomenutih 3.000.000.000 kuna. Dobije li pak Kujundžić ‘zadovoljštvinu’ kako su plaće obračunavane valjano, liječnici će ostati bez naknade i za trostruko više odrađene sate, one u kojima im se ne računaju posebni uvjeti rada, medicinske sestre ‘na klocnama’ umorne i razočarane, slomljene poslom, a bez ‘cvonjka’. Svi oni tada će biti na korak od kolodvora i odlaska iz Hrvatske, što bi moglo uvjetovati da nam ima još manje onih koji mogu djeci izvaditi krv, još manje onih koji hitno mogu doći do mladića na pločniku, još više onih koji po provincijama ‘brkaju ulogu pacijenta i liječnika’ zahvaljujući zdravstvenom sustavu i njegovoj ne brizi. Napokon, ne budu li liječnici radili prekovremeno, sustav će se ionako urušiti!

Nesposobnost ministra da riješi ovaj slučaj naprosto je tragična.

I što je učinio?

Kako smo već pisali, prvi čovjek hrvatskog zdravstva i sva njegova genijalnost u potrazi za rješenjima svela se na dopis Sudu!? U državi u kojoj postoji predsjednica, u kojoj postoji zakonodavno tijelo i neovisni sud, ministar iz tijela kojeg imenuje Sabor (Vlada) piše Sudu. Pojednostavljeno i trivijalizirano, ‘jedan od tri člana žirija veli onom drugom …’ U trodiobi vlasti takve su stvari nedopustive.

– Ministar zdravstva uputio je predsjedniku Općinskog suda u Bjelovaru dopis u kojem ga upozorava, šalje mu dopis, upute o stavu Vlade recimo po pitanju rješavanja tih prekovremenih sati. Predsjednik Vrhovnog suda uputio je pismo ministru zdravstva u kojem ga upozorava sljedećom rečenicom: ‘Želim naglasiti da dobri običaji nalažu da izvršna i zakonodavna vlast čuvaju i štite autonomnost i nepristranost sudbene vlasti’“, rekla je nedavno Renata Čulinović-Čaić, predsjednica Hrvatskog liječničkog sindikata, a pisao Dnevnik.hr.

Svu silu problema koju mu se ‘kote’ jedan za drugim, Kujundžić je odlučio riješiti potezom ‘za ostavku’. Dostavio je, veli se, bjelovarskom sudu tri presude koje su donešene u korist tuženika. To je valjda trebao biti smjer … A kako se to zove ako ne pritisak!?

– Najtragičnije u cijeloj ovoj situaciji je neplaćanje naknada za posebne uvjete rada u prekovremenom radu. Pazite, u redovnom poslu radiolog ili bilo koji drugi liječnik dobiju naknadu za posebne uvjete, a kada rade prekovremeno tada se ne obračunava i ne isplaćuje. Zar se tada radiolozi zrače manje? Zar tada medicinske sestre nose manji rizik u radu s pacijentima, krvlju …? – pita se Sanja Mišević, osječka odvjetnica u čijim je rukama i više od 1.000 tužbi liječnika prema zdravstvenim ustanovama.

– Za ostalo se sustav poziva na instituciju ‘krajnje nužde’. Znate li što je ‘krajnja nužda’? Čak nije ni važno za ovu priču, koliko je važno naglasiti da se na ‘krajnju nuždu’ sustav poziva od 2016. godine. To znači da tri godne ne uspjevaju riješiti problem. Sustavno imaju manjak, sustavno ne rješavaju problem, sustavno rastu liste čekanja – nastavlja Mišević.

Prejudicirati što će na sve reći Vrhovni sud, nije zahvalno. A onamo trenutno zdravstvene ustanove šalju sve presude, koje za vrijeme čekanja odluke plaćaju. Što ako Vrhovni sud sruši presude? A postoje neke indicije da su na Sudu podijeljeni oko mišljenja.

– To bi značilo ne samo tragediju za liječnike i medicinske djelatnike, već i da 50 različitih sudaca nema pojma što radi – zaključuje Mišević.