Održan 33. Memorijal slavonskih zrakoplovaca
Samostalni zrakoplovni vod Osijek činilo je nekoliko malih sportskih zrakoplova i velikih poljoprivrednih aviona Antonov, kroz njega je prošlo 50-ak ljudi, a izvršeno je 186 letova od čega 36 borbenih
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, podno spomen obilježja na prostoru Športske zračne luke Osijek-Čepin, obilježena je 33. godišnjica osnutka “Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek” te odana počast poginulim pilotima i padobrancima u Domovinskom ratu.
Samostalni zrakoplovni vod Osijek činilo je nekoliko malih sportskih zrakoplova i velikih poljoprivrednih aviona Antonov, kroz njega je prošlo 50-ak ljudi, a izvršeno je 186 letova od čega 36 borbenih. Kako je istaknuo predsjednik Aeroklub Osijek Zlatko Tot – tadašnji član Zrakoplovnog voda najznačajnija djelovanja bila su tijekom opsade Vukovara.
– Tada se opkoljenom gradu dostavljala oprema, medicinske potrepštine te se improviziranim bombama napadali neprijateljski položaji. Bacali smo s padobranima lijekove, sanitetski materijal i onu prvu pomoć koja je trebala Vukovaru. Poslije toga se, nažalost, agresija na Vukovar pojačavala, pojačavala i odlučili smo se, naš zapovjednik Marko Živković je odlučio, da će se borbeno djelovati na Vukovar. Počeli smo praviti bombe, koje smo popularno zvali “bojleri”, a zapravo su to bile plinske boce one velike, industrijske. U njih je slagan eksploziv, prisjetio se Zlatko Tot, pripadnik samostalnog zrakoplovnog voda Osijeka.
Bombe koje su bacali, kao i sve su akcije koje su provodili, bile su čista improvizacija i veliko iznenađenje za okupatorske snage – istaknuo je pilot Miroslav Lašić.
– To je bila čista improvizacija, čista improvizacija bez nekakve velike tehnologije i znanja, tu nam je puno pomoglo kada se prvi put pojavio GPS. Prvi je nabavljen iz Njemačke i zahvaljujući njemu mi smo radili.
Vladimir Rajtar bio je prvi zapovjednik samostalnog zrakoplovnog voda Osijeka.
– Navigacija bila satelitska, bombe izrađene doma praktično iz plinske boce, a avion za zaprašivanje usjeva. Radili smo u mrkloj noći, normalno, jer bi nas po danu vidjeli, a brzine su morale biti manje od one koje su tada radari JNA mogli loviti. Bile su ispod 180, što je bio minimalni limit. Poslije su nabavili prilagođeni novi sustav od Rusa i mogli su nas razlikovati od jata ptica ili oblaka.
Početkom prosinca 1991. iznad Otoka pogođen je zrakoplov u kojem su poginuli osnivač voda Marko Živković i drugi pilot Mirko Vukušić te padobranci Ante Plazibat i Rade Griva. Nakon toga Zrakoplovni vod više nije borbeno djelovao nego je formiran Vod koji je djelovao humanitarno i prevozio ranjenike.
Imate više informacija o ovoj temi, želite li komentirati, napisati reakciju ili želite prijaviti pogrešku u tekstu?