“Socijalna distanca” nespretan izraz koji se mora pojasniti

“Imamo pošast koja hara svijetom. Moj savjet je, koliko god možete, ostanite kod kuće”, poručio je ravnatelj Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) Krunoslav Capak na redovitoj konferenciji za medije Nacionalnog stožera civilne zaštite u Zagrebu. Opetovao je da je dobro ići na zrak, ali pritom obavezno treba držati socijalnu distancu i ne biti u društvu. No, izraz ”socijalna distanca” koji već danima odzvanja u javnom prostoru nije baš s(p)retno izabran – piše rtl.hr.

”U javnosti eksperti i vlast učestalo koriste izraz ‘socijalna distanca’ umjesto jednostavnijih, preciznijih i manje pompoznih izraza kao što su: razmak, odvojenost i slično”, upozorio je Izvor Rukavina s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu poručivši: ”Nemojte se socijalno distancirati, dovoljna je fizička distanca”.

Što je socijalna distanca?

Socijalna distanca je sociološki koncept koji objašnjava distancu između različitih skupina – ona izražava stupanj bliskosti u socijalnim odnosima koji neka osoba prihvaća s pripadnicima društvenih socijalnih skupina, a može varirati od bliskih i toplih odnosa preko ravnodušnih sve do neprijateljskih prema društvenim grupama, vrijednostima ili pojedincima.

Što je fizička distanca?

Ono na što zapravo misle epidemiolozi kada traže od građana da održavaju “socijalnu distancu” jest održavanje fizičkog razmaka među ljudima – barem dva metra u zatvorenom prostoru i barem jedan metar na otvorenom. Time se sprječava prenošenje koronavirusa jer se oni prenose s osobe na osobu. Da bi se to izbjeglo, odnosno da se ne stvaraju gužve među ljudima, najlakše je ostati doma, a kad se izlazi u dućan ili ljekarnu ili u šetnju ljude valja izbjegavati – ali samo fizički.

”Nemojte se socijalno distancirati, dovoljna je fizička udaljenost!”

Rukavina napominje da je ”općeprihvaćen lijek za egzistencijalni stres u slučajevima opće ugroze, kako za običnog čovjeka, tako i za sociološku ekspertizu, upravo smanjenje socijalne distance”.

Na tom tragu dolazi i preporuka Nataše Jokić-Begić s Odsjeka za psihologiju, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koja ističe: ”Održavajte socijalne kontakte, ali na sigurnoj udaljenosti. Šaljite poruke podrške, ali izbjegavajte bliži kontakt. Potrebno je da jedni drugima dajemo međusobnu podršku”.

A to u doba tehnologije, koja nas inače otuđuje, postaje sve lakše. Stoga: razgovarajte, smijte se – humor je najbolji lijek, a možete i plakati, pjevati, vrištati. Sve to preko slušalice i ekrana ili susjednog balkona, a onda kad sve ovo prođe i uživo.