Treba uvesti da nogometno prvenstvo bude svaki mjesec – Možda bi i shvatili nešto!

Ovih dana smo svjedoci zajedništva u Hrvata koje može pokrenuti samo ta čudesna igra zvana nogomet. Svi se držimo zajedno, svi imamo isti cilj, svi želimo samo jedno, a to je da Hrvatska osvoji medalju (čitaj: bude prvak svijeta) i pri tome nam nije važno tko je za HDZ tko za SDP, čiji je djed bio u ustašama, a čiji u partizanima, tko je Dalmatinac a tko Purger, nije nam važno tko je za Istanbulsku konvenciju, a tko protiv… – piše izv.prof.dr.sc. Željko Požega na Nacionalni Portal, a prenosi OsijekNews.

SVI U KOCKICAMA

U kafićima su svi obučeni u kockice, strastveno navijaju i skaču i nikako ne možeš razaznati tko je Markićkin, a tko bi mogao biti gej. Svi su nekako isti, svi su Hrvati.

Uđeš u trgovinu, trgovci obučeni u kockice, svira neka nabrijana navijačka. Mnogi tiho pjevuše da ju vole – neopisivo. U svim pjesmama zajedno u stihovima i Zagorje i Dalmacija i Slavonija i Lika i Hercegovina

… a meni kroz glavu prolaze podaci našeg Državnog zavoda za statistiku o tome kako su Zagreb, Istra i Primorje višestruko bogatiji od ostatka Hrvatske, kako smo podijeljeni na bogatu i siromašnu Hrvatsku i kako se iz siromašnih dijelova Hrvatske ljudi drastično iseljavaju. Ali niti to nikome nije sada važno.

Iako bih se dao kladiti da mnoge uopće ni ne zanima nogomet niti da znaju što je zaleđe, ali niti to ovoga trenutka nije važno jer nogomet je ovdje samo sredstvo da osjetimo ponos, da osjetimo da u nečemu možemo biti bolji od drugih i da možemo biti svjetska sila. Nogomet je samo sredstvo da nam se cijeli svijet divi i da im pokažemo da smo mi Hrvati ipak posebni, a ne neki bezveznjaci.

ZAJEDNIŠTVO

Na kraju mogu samo zaključiti da je šteta što se ovo prvenstvo približava svome kraju. Bez obzira hoćemo li ući u finale i biti prvi, kada se svjetla reflektora na ruskim stadionima ugase, nedostajati će mi ova atmosfera i ovo zajedništvo. Zajedništvo bez privatnih interesa. Zato predlažem da se uvede prvenstvo u nogometu svaki mjesec. Možda bismo nakon nekoliko mjeseci i shvatili nešto…