Kako nam je bilo na druženju s Ingrid Divković?

Jučer je, kako smo prethodno i najavili, u Caffe baru ‘Trica’ bila posebna gošća. Velika spisateljica, blogerica i dobitnica brojnih nagrada kojoj se divi neizmjerno velik broj žena diljem Hrvatske, ali i šire – Ingrid Divković.

Žene joj prilaze samo kako bi ju zagrlile i zahvalile joj se na pruženoj podršci i motivaciji svojim inspirativnim riječima.

Ali ne samo žene, u ‘Trici’ je sinoć bilo i muškaraca – što je zaista posebno i iznenadilo je Ingrid!

Ingrid je predstavila svoju novu knjigu ‘Sanjari i borci’ i usput uz kavu ili pak čašicu vina, razgovarala sa ženama o svojem putu, inspiraciji, životu i ljubavi.

KAKO JE NASTALA KNJIGA ‘SANJARI I BORCI’?

Knjiga nije bila planirana, kaže Ingrid, ali inspirirala ju je njezina čitateljica Nada rekavši joj kako je sva građa koju objavljuje lako izbrisiva, prolazna, online svijet nije onaj pravi, knjiga je ipak knjiga!

Nada je tu došla kao prava nada i pružila joj inspiraciju, što je Ingrid i napravila. Vječnu i trajnu uspomenu na svoje tekstove – knjigu, pravu, u fizičkom obliku – 315 stranica!

U knjizi je objavljeno pet njezinih neobjavljenih tekstova, sedamdesetak njezinih tekstova i misli, ali i pisma čitateljica.

O PRETHODNOM DJELU ‘ŽIVI MI SE’

Inspiracija za djelo ‘Živi mi se’ došla joj je kad je sjedila uz ocean na Tenerifima. Kad odete negdje daleko od svojeg grada, kao što su mnogi otišli, navodi Ingrid, onda počnete razmišljati zašto je to tako i zašto puno ljudi na Balkanu ne živi, samo preživljava. Zašto trčimo?

Na pamet joj je pala rečenica koja je postala posljednja rečenica knjige. Ona to, kaže, uvijek tako radi – piše zadnju rečenicu prvu pa tek onda cijelu knjigu.

Mogao bi to biti dan kada bi njezina duša osjetila da će onaj koji bude promatrao stvari i ljude naučiti kako da preživi, no da će tek onaj koji bude promatrao prirodu i leptire, naučiti kako da živi – pročitala je rečenicu.

Ima ljudi koji žive 80 i nešto godina, a ne prožive niti jedan jedini dan – to je ono što ju je motiviralo i zaboljelo jer ne želi to doživjeti, niti želi da tako žive ljudi oko nje, kao niti njezina najveća motivacija – čitatelji.

INGRID O INSPIRACIJI, LJUBAVI, ŽIVOTU

Nisu ju svi, kaže, podržavali u početku. Na ulici u rodnoj Rijeci bi ju promatrali s čuđenjem govorivši kako je ‘luđakinja’ koja piše ‘kao neke’ mudre misli…

Nazvali su je i ‘spisateljicom s boce’,  na što je ona rekla da onda, umjesto na Janu, stave njezine citate na wc papir pa bi ‘hejteri’ bili ‘mirniji’ – našalila se.

Ipak, kad pišete iz srca i duše, većinom ljudi to ljudi prepoznaju i osjećaju. Posebnost ove spisateljice leži u njezinu odnosu sa svojim čitateljicama s kojima neprestano komunicira, a to ju najviše i ispunjava.

Moja djela su uzajamni rad, ja podižem čitateljice, a one podižu mene kad padnem – navela je.

Ingrid kaže kako inspiracije uvijek ima. Velike ideje za daljnju budućnost nije htjela puno spominjati jer nikad ne znamo što nam nosi sutra.

Priželjkuje sina, jer, kako je rekla, Kinezi kažu kako u životu treba obavezno napraviti tri stvari:

1. Izdati knjigu
2. Zasaditi drvo
3. Roditi sina

Nedostaje joj, kaže, samo treće. Možda uskoro, hmm?

Posjetitelje je savjetovala da jedu organsko i domaće te da žive, a ne preživljavaju.

U Osijeku je posljednji put bila prije dvije godine na predstavljanju u Gradskoj Kavani. Navodi kako ju uvijek obuzme toplina kad kroči u Slavoniju.

S posjetiteljima se izgrlila, razgovarala, fotografirala i kako kažu, pružila im dan koji nikada neće zaboraviti jer utjecaj koji ostavlja na njih jednostavno je neopisiv. 🙂

FOTO: Osijek NEWS (Antonela Verković)