Trebaš li kupiti skupi auto i pokazati svojoj okolini da si uspješan?

Držim ja u jednom gradu, nevezano za fakultet i studente, višednevne edukacije o motivaciji i samomotivaciji i za vrijeme neke rasprave o tome koliko je važan materijalni status, upita me jedan mladić, onako vrlo bahato i bezobrazno: “Profesore, u čemu je problem da ja, ako budem imao puno novaca, kupim izrazito skupi auto?“ – za NacionalniPortal.hr piše prof.dr.sc. Željko Požega,

Zastao sam i nisam znao što da mu odgovorim. No, hinio sam da znam odgovor jer sam znao ako mu ne odgovorim da je moje predavanje i moj ugled među svim tim ljudima u toj dvorani nepovratno otišao kvragu.

Popijem malo vode kako bih dobio na vremenu i odgovorim mu: “Ne vidim problem da kupite taj auto ako ga kupujete zbog sebe i zbog toga što vi želite imati taj auto. Ako ga kupujete zbog toga da vas drugi vide i da njima date do znanja da imate novaca te da vam se zbog toga dive i da vas poštuju, onda vi imate problem, a ne ja…“

Nisam bio siguran jesam li mu dobro odgovorio, nisam siguran ni danas, ali sam osjetio da je pritisak u punoj dvorani splasnio…

Zapravo je nevjerojatno koliko često, bilo preko skupog auta, bilo preko nekog drugog statusnog simbola, hranimo svoj ego. Ego, tu zvijer koju hranimo cijeli svoj život i na kraju opet umre gladna. U čemu je kvaka?

Naši prijatelji i okolina trebaju nas voliti i poštivati zbog onoga što mi jesmo, zbog naših karakternih crta (osobina ličnosti), zbog naše inteligencije, poštenja, duhovitosti, našeg ponašanja…To je, dakako, mnogo teži put, puno je brže i jednostavnije dobiti poštovanje drugih jer vozimo neki bijesni auto.

Ne mogu ne biti zločest i ne sjetit se onih priča o gastrajbajterima koji kupe skupi auto na kredit i dođu kući na godišnji, a nemaju kune u džepu, ili sve one koji se slikaju da su na nekom putovanju (ako treba, i uz pomoć fotomontaže) ne bi li im se njihovi prijatelji divili kakav čudesan i uzbudljiv život vode…

Prihvatiti svoje mane, razvijati svoje vrline, davati u svemu što radiš sve od sebe, ne uspoređivati se sa drugima nego samo sa sobom, pustiti da vas vole i poštuju samo oni koji vas prihvaćaju takvi kakvi jeste…

Jasno, nije to lako, pogotovo ne u ovom surovom kapitalizmu koji nameće materijalno, ali je jedini ispravan put i put na kojem nećete negdje usput izgubiti svoju osobnost…