Globus: U modi su treneri iz Osijeka

Danas su u modi treneri iz Osijeka. Nikada se još u HNL-u nije dogodilo da čak tri od četiri naša najveća kluba vode stručnjaci kojima uz mjesto rođenja piše Osijek i koji su nogometno prohodali u Osijeku. Igrači Osijeka, Dinama i Hajduka danas šefovima u svlačionici zovu rođene Osječane Zorana Zekića, Nenada Bjelicu i Željka Kopića. Piše o svemu ovome Globus, a prenosi Jutarnji list.

Ovome pak treba dodati i činjenicu da je na čelu HNS-a Osječanin Davor Šuker, njegov prvi suradnik Ante Vučemilović, a Petar Krpan vodi našu U-17 reprezentaciju. Dodamo li i da je sve donedavno Ivan Kos upravljao Hajdukom, ispada da su Osječani zavladali hrvatskim nogometom.

Cijeli članak Nikole Patkovića čitajte na stranicama Jutarnjeg lista …

BJELICA, ZEKIĆ I KOPIĆ

…

Ovo je priča o trojici sjajnih trenera i ljudi koji svojim radom pomiču granice nogometne igre, ljudi koji su ponikli na osječkim ledinama i betonskim igralištima za mali nogomet – Bjelica i Kopić na Sjenjaku, Zekić na Jugu II, dvama susjednim gradskim četvrtima između kojih je u prošlosti bilo žestokih borbi.

TRENER DINAMA

Bjelica je prvi Osječanin na klupi Dinama još od vremena neposredno nakon 2. svjetskog rata kada su “modre” trenirali prvo Franjo Glaser, a onda i Gustav Lechner. Nakon što je godinama bio tiha patnja Dinama i njegova gazde Zdravka Mamića, putevi su im se tek nedavno spojili. Nikoli Jurčeviću, nakon serije loših rezultata, presudio je poraz od Rudeša. Tjedan dana ranije Bjelica se bio razišao s poljskim Lechom. Shvativši da mu je to jedinstvena prilika za dovođenje Bjelice, Mamić je odlučio otpustiti Jurčevića, koji mu je za to dao očito dovoljno povoda, i Neno ili Bjelko – kako ga zovu Osječani – na užas određenog dijela navijača Osijeka, sjeo je na klupu “mrskog” suparnika, a epilog je bio brisanje njegova lika s murala osječkih nogometnih velikana nedaleko od stadiona Gradski vrt. Nije mu zbog toga bilo svejedno, ali neizmjerno mu je drago što je toliko Osječana danas na trenerskoj sceni.

– Za svakog Osječanina to treba biti ponos i čast, ali to je i još jedna potvrda vrijednosti osječkog nogometa u cjelini. Dodao bih i da je prošlu sezonu na prvoligaškoj sceni bio i moj generacijski prijatelj i suigrač Davor Rupnik, također Osječanin i također odličan trener, koji nije imao sreće u spašavanju Cibalije. Dakle, bilo nas je četvorica na kraju sezone, i to je stvarno prekrasno – kazao nam je Bjelica.

No, osim što su rođeni Osječani i što su im nogometni početci vezani uz grad na Dravi (Zekiću je prvi klub bio LIO, a Kopiću Elektra, pa onda Osijek), veže ih i to što su igračke karijere, pa i trenerske početke gradili izvan rodnog grada.

– Da. Sva trojica imamo sličan put, jer smo krenuli iz nižerazrednih klubova i korak po korak se uspinjali prema vrhu. Ništa nam nije došlo preko noći i dosta smo “krvarili” da bismo dobili klubove ovoga nivoa i time je ovo još veća vrijednost – kazao je Bjelica. – Raritet su primjeri poput Zidanea. Ancelotti, Conte, Klopp, Mourinho… svi su krenuli s manjim klubovima i mislim da je to prirodniji i zdraviji put na kojem očeličite kao trener i postanete spremni za veliki klub –  rekao je trener Dinama, a nas je zanimalo kakav su utjecaj na njega imali osječki treneri iz školskih dana.

– Svi su mi oni puno dali tada kao djetetu, potom mladom igraču. Osijek je uvijek imao sjajne trenere poput Petrovića, koji je po meni najveći osječki trener svih vremena, Grnje, Čordaša, Jasenice… Ja sam već u prvim danima svoje seniorske karijere zapisivao njihove vježbe i treninge, planirajući svoj današnji posao tako da je njihov doprinos zaista velik. Imam kao trener 110 poraza, i to me više naučilo nego 170 pobjeda, ali dan-danas učim, čak i kada gledam treninge svojih sinova, a da ne govorim koliko mi znače zapisi treninga s početka 90-ih godina i novinski članci vezani uz trenerski posao koje sam za igračkih dana izrezivao i još ih čuvam i koristim – istaknuo je Bjelica.

Prijašnjih godina Osječani su rijetko dobivali priliku ne samo u svom klubu nego općenito u hrvatskom nogometu, ali danas se slika promijenila i mogla bi biti samo bolja. Jer, na sceni je još nekolicina trenera koji imaju sjajnu perspektivu. Tako je primjerice Marko Babić na početku ove sezone bio pomoćni trener Olympiacosa, a inače u Osijeku vodi svoju Nogometnu akademiju, Tomislav Rukavina i Tomislav Mikulić aktualni su juniorski prvaci Hrvatske na klupi Dinama, Dino Skender je osvojio nacionalni juniorski kup i uveo Osijek 2 u Drugu ligu, svoju priliku na velikoj sceni već je odavno trebao dobiti i Robert Špehar, a tu su i Cvitanović, Krpan i Rupnik, zatim Steinbrückner, Ivo Vranješ, Ivica Kulešević, koji radi u Mađarskoj, ili široj javnosti manje poznati, ali u Norveškoj veoma potentni Mario Jović, koji se zbog trenerskog posla s obitelji odselio na sjever Europe.

TRENER OSIJEKA

– Danas je u Osijeku Zekić, koji radi odličan posao, ali ako jednoga dana poželi otići i ako Osijek bude htio trenera Osječanina, mislim da ima dobar izbor – poručio je Bjelica. – Zekić je postigao najveći rezultat u novijoj povijesti Osijeka, odradio je dvije vrhunske sezone i od jedne dobre momčadi napravio onu koja se bori za vrh hrvatskog nogometa. Suvišno je diskutirati o njegovim kvalitetama i mislim da on može biti dugoročno rješenje za Osijek i da svojom energijom i kvalitetom može pomoći Osijeku da se još bolje razvija. Kopić je pak došao do velikog kluba. U nekoj komunikaciji s Kosom čak sam mu spomenuo njega kao dobro rješenje za Hajduk, što se konačno i pokazalo. Mislim da ih je podigao na viši nivo.

– Možda je u pitanju naša dravska voda, neka čarolija… – prokomentirao je Zoran Zekić trojicu Osječana na klupama Osijeka, Dinama i Hajduka. – Budući da u Hrvatskoj ne prednjačimo u puno stvari, barem smo u nečemu prvi i mislim da je ovo ipak lijep primjer – istaknuo je Zekić, poznat i kao “ZZ Top”, mladi trener koji je kao i brojni drugi Osječani trenersku priliku u matičnom klubu dobio iznenada, kada je bilo najteže u klupskoj povijesti ili, kako on sam voli reći: “Da je bilo dobro, ne bi mene dopalo!”

No zgrabio je priliku, uhvatio se posla i pokazao izniman trenerski nerv. Već je postao dio povijesti osječkog prvoligaša. Veliki gromobran mu je predsjednik kluba Ivan Meštrović, što je još jedan pokazatelj novih osječkih nogometnih vjetrova.

…

I on je krenuo iz potpunog amaterizma. Iz Maksimira, gdje je uveo profesionalne treninge, pa su ge prepoznali i odveli u Moldaviju, najjači tamošnji klub Šerif gdje se profilirao kao trener za veće stvari. I onda je došao Osijek. To će postati tek kasnije. Za razliku od Bjelice, Zekić je tek potkraj karijere počeo razmišljati kao trener:

– To je došlo s iskustvom, jer sam tada počeo intenzivnije razmišljati o odnosu trener-igrač, metodama rada, pristupu… što mi je donosilo i probleme u završetku karijere jer sam previše filozofirao i opterećivao se stvarima kojima se igrač ne treba opterećivati.

Zekić iznimno cijeni i Bjelicu i Kopića.

– Nenad je uvijek bio krajnje korektan igrač i čovjek, na dispoziciji mlađim igračima, odmjeren… Obožavao sam ga kao igrača, pratio sam njegov trenerski put, slušao njegov završni rad na Akademiji i u svemu je bio vrhunski, ali drugo od njega nisam ni očekivao. Kako se prezentirao kroz igračku karijeru, tako je nastavio i kao trener. Kopić je moj prijatelj, koji se borio sam za sebe, bio u niželigaškim klubovima i tražio put za dolazak na veliku scenu, a onda ga je iskoristio radeći odličan posao u Slavenu i sada u Hajduku. Drag mi je svaki njihov uspjeh – kaže Zekić – osim kada igraju protiv mene.

Željko Kopić najkraće se od njih zadržao u rodnom gradu, a veći je dio života proveo u Zagrebu. No, osječki naglasak je ostao zauvijek, kao i osječki nogometni gen.

TRENER HAJDUKA

– Ovo s nama trojicom je specifična situacija, ali i ona govori u prilog tezi da je Osijek nogometni grad. Nenad i Zoran su napravili puno više kao igrači, ali i danas ulažu puno u sebe i ma koliko izgledalo slučajno da smo sva trojica na ovim pozicijama, za mene to nije veliko iznenađenje – kaže Kopić. U tome da oplodi svoj neupitni igrački talent značajno su ga spriječile ozljede, ali kako je bio zaražen nogometom, znao je da od toga želi živjeti. I znao je da može biti trener na vrhunskoj razini. Ali, priliku je morao dugo čekati i probijati se od najmlađih kategorija Hrvatskog dragovoljca, preko četvrtoligaškog nogometa u Zagorcu iz Krapine, a onda Segeste, Lučkog, Cibalije, Zagreba i Slavena konačno do Hajduka, gdje ga je doveo tadašnji predsjednik, također Osječanin Ivan Kos.

–  Svi u Osijeku znaju kako je to nekada bilo, koliko nas je bilo na igralištima za mali nogomet od jutra do sutra. Vidimo i danas da ima talentirane djece i jasno je da nogometni gen egzistira u Osijeku i Slavoniji, a kasnije je sve dio spleta okolnosti, kao što se i trenerima da bi se ostvarili mora puno toga poklopiti. Ali, taj gen, osjećaj za igru i ljubav prema nogometu na području Osijeka itekako egzistira – složio se Kopić, koji je u jednom trenutku, između Zagreba i Slavena, slovio kao kandidat za trenera Osijeka:

– Imao sam tada nekoliko opcija, ali poučen nekim prijašnjim iskustvima i znajući koliko je nestabilna situacija, a ja živim od toga i moram prehraniti obitelj, procijenio sam u tom trenutku da je za mene Slaven najbolja opcija. Nije mi žao, jer kada analiziram trenerske priče, puno ih je dobilo priliku raditi, ali ih je puno i nestalo sa scene.

…

Cijeli članak Nikole Patkovića čitajte na stranicama Jutarnjeg lista …