Udovica Bogdanovića: Žalit ću se, počinitelj je djelovao kao ubojica s namjerom

Pet mjeseci nakon užasne nesreće 21. prosinca kad je 22-godišnji Branislav Smiljanić na pješačkom prijelazu udario osječkog glumca Aleksandra Bogdanovića i pobjegao s mjesta nesreće, a nakon čega je Bogdanović na sam Božić od užasnih ozljeda i umro, za svoj čin je na suđenju nepravomoćnom presudom dobio 7,5 godina zatvora koju mu je odredila sutkinja Županijskog suda u Osijeku Vlasta Šimenić-Kovač, kao što smo pisali i ranije.

Nakon presude kaznu je komentirala i udovica Aleksandra Bogdanovića, Sena Krupić, koja je ogorčena što se za čin koji je napravljen ne uzima ni maksimalna kazna od samo 15 godina.

Oglasila se na svojem Facebook profilu, a objavu prenosimo u cijelosti:

“Život Aleksandra Bogdanovića = 7,5 godina

Ako Kazneni zakon propisuje za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće sa smrtnom posljedicom maksimalnu kaznu od 15 godina zatvora, pitam se što je počinitelj u ovom konkretnom slučaju morao napraviti da dobije takvu kaznu. Činjenica je da je izazvao prometnu nesreću, i da je u potpunosti kriv za nju.

Prije nego što je sjeo te noći u automobil, pristao je da postane ubojica jer je znao da nije osposobljen upravljati skoro dvije tone teškim automobilom, da nema položen vozački ispit i da mu je zabranjeno sudjelovati u prometu. Znao je da je već ranije prouzročio tešku prometnu nesreću u kojoj samo pukom srećom nikoga nije ubio i da je višestruko kažnjavan za vožnju bez vozačke dozvole. Sve je to znao prije nego je te noći uzeo ključeve automobila. Nakon toga je, na potpuno ravnom dijelu ceste, brzinom značajno većom od dopuštene, na pješačkom prijelazu udario Aleksandra , nije kočio, niti se zaustavio, već je produžio dalje ostavivši ga u lokvi krvi.

Pitam pravne stručnjake, kakve su to okolnosti koje se trebaju ostvariti da se za ovakvo djelo dobije maksimalna zatvorska kazna? Tim više jer je ono počinjeno s takvim stupnjem bahatosti i nepažnje da je njegovo postupanje izjednačeno s namjerom. Ova prometna nesreća izazvana je s neizravnom namjerom jer se vozač sam i svjesno doveo u situaciju u kojoj nije bio sposoban izbjeći prometnu nesreću i pristao je na sve posljedice takve vožnje. Pristao je da će možda, zbog svoje neosposobljenosti, na ulici ubiti nečiju kćer, sina, brata, sestru, majku, oca, baku ili djeda. Pristala je i njegova zaručnica Magdalena Skroza, na takve posljedice kada mu je dala ključeve. I takve posljedice su se neminovno ostvarile. Jer se moraju ostvariti.

Ovo nije bila obična prometna nesreća, u kojoj redovno obučen vozač počini pogrešku i u trenutku nepažnje se dogodi tragedija. Ovo je prometna nesreća u kojoj je počinitelj djelovao kao ubojica s namjerom, a automobil nije bio prometno sredstvo nego oružje izvršenja.

Pitam ponovo pravne stručnjake, kakve su se to okolnosti kod počinitelja trebale ostvariti da bude kažnjen sa maksimalnom zatvorskom kaznom. Ja te razloge ne vidim, a sigurna sam i da ne postoje, činjenica vožnje bez vozačke dozvole zaustavlja svaku raspravu o olakotnim okolnostima. U trenutku sjedanja u automobil bez vozačke dozvole, sa sviješću da je već ranije izazvao tešku prometnu nesreću, počinitelj si je oduzeo svako pravo da ga se pokuša razumjeti. Već tada on je pristao da za nekoliko sati postane ubojica.

2019. godine izmijenjen je Kazneni zakon i postrožene su zakonske kazne za izazivanje prometnih nesreća sa smrtnom posljedicom, a koje su počinjene sa neizravnom namjerom. Zakon je dao mogućnost sucima da ovakve prometne nesreće koje su zapravo ubojstva kažnjavaju strogo jer je stupanj bahatosti koji je u njima sadržan toliko visok da standardne kazne nisu proporcionalne počinjenom djelu.

Sudovi bi tu priliku morali koristiti jer ovakve kazne, kakva je izrečena u našem slučaju, samo su poticaj neodgovornim ubojicama u prometu. Blage kazne razlog su zbog kojih se počinitelj i usudio voziti automobil bez vozačke dozvole. Sudovi koji ne dijele pravdu, a čak niti pravo, riskiraju vječni prezir građana.

Ovo jučer nije bila pravda, koliko god 7,5 godina zvučalo nekome puno. Aleksandru i nama je oduzeto 40 godina života s njim. Ovo jučer čak nije bilo ni pravo jer je za najviši stupanj odgovornosti dodijeljena samo polovica kazne. Zato neću stati, jer ne želim stati i ne mogu stati. Žalit ću se na ovakvu presudu i pitati ponovo te pravne stručnjake: što je počinitelj u ovom konkretnom slučaju morao napraviti da dobije najstrožu zakonom propisanu kaznu?”

Prije mjesec i pol dana se oglasila i u vezi odluke Državnog odvjetništva da ne podignu nikakvu optužnicu protiv Smiljanićeve zaručnice, suvozačice, koja mu je dala ključeve auta njezinog oca, iako je znala da nema vozačku te koja nakon nesreće nije pozvala pomoć iako je bila u mogućnosti.

“Još jednom je poslana poruka društvu da se danas može sjesti na suvozačevo mjesto, juriti tatinim autima po gradu, izazivati nesreće, ne pružiti pomoć, pobjeći s mjesta nesreće, vraćati se na mjesto nesreće po tablicu i ne snositi odgovornost za učinjeno.

U trenutku kada je Aleksandar Bogdanovic ubijen autom pukovnika Valentina Skroze, njegova kći Magdalena Skroza sjedila je na suvozačevom mjestu i nije pružila pomoć Aleksandru nego je zajedno sa svojim zaručnikom Branislavom koji je upravljao autom pobjegla ne pozivajući hitnu pomoć kako bi pomogli Aleksandru.

Činjenica da Državno odvjetništvo nije vidjelo njenu odgovornost koja je počinitelju i dala ključeve automobila je razočaravajuća i neprihvatljiva. Bila je svjesna da nema vozačku dozvolu, da predstavlja ogromnu opasnost u prometu i time prešutno pristala na neizbježnu mogućnost da svojim postupcima uništi živote drugih sudionika u prometu. Usto, kao sudionik prometne nesreće, propustila je pozvati hitnu pomoć nakon nesreće i time propustila pružiti pomoć Aleksandru.”

foto: youtube (screenshot)